Najbolje novogodišnje prase služilo se na Brdu kod Kranja. Odatle se,
zahvaljujući razgranatoj mreži diplomatskih i konzularnih predstavništava
SFRJ, recept za praseće pečenje uskoro proširio po čitavom
svetu. Od Dake do Džakarte i od Tripolija do Teherana, domari bi su uoči
Nove godine rastrčali u potrazi za prasićima. Za to vreme njihove bi
supruge okitile novogodišnju jelku i ukrasile ambasadu papirnim girlandama,
karikaturama debelih ljudi (u to vreme nije bilo političke korektnosti) i
prigodnim natpisima poput “sretna Nova
godina!” i “stric mi je tko mi trbuh nabije!”.
Sastojci (za 24 zvanice)
1 x prase od 10-12 kila
Piće iz drzavne reprezentacije
Pečenje praseta je muški posao, pa će se o tome pobrinuti domar.
Pošto kuvar i posluga imaju slobodan dan, očekuje se da “žene” (skupni
naziv za supruge pomoćnog osoblja)
same pripreme i donesu rusku salatu, cveklu s renom i kolače. Vino,
viski, konjak i šampanjac obezbeđuju se iz državnog budžeta.
Kad su 31. decembra 1951. godine domar Miloš i njegova supruga Lepa zajedno
izneli prase i spustili ga na sto u rezidenciji jugoslovenskog ambasadora Marka
Ristića u Rue de Prince de Galles u Parizu, salonom se razlegao aplauz.
Deca su vikala “prase, prase!”, prvi sekretar je dograbio nož i viljušku i
kaobajagi počeo da ih oštri, a vojni ataše je zavrnuo rukave i, pljesnuvši
se po stomaku, glasno uzviknuo: “Nema tice do prasice!”. Na to su se svi
nasmejali, a najglasnije njegov pomoćnik Koprivica. Zatim je domar nekako
neprilično spretno odsekao prasetu glavu i istranžirao meso na parčiće. Žene, deca i diplomate
dobili su krtinicu, a službenici i pomoćno osoblje rebarca. Mama Dana,
koja je još pre tri godine došla u kratku posetu svom sinu-šifrantu, rukama je
gulila kožicu s papaka (“meni je najslađe da glođem!”), dok je
šef bezbednosti nožem probadao svinjsku glavu i vadio iz nje mozak (“имамо
ми секиру за
сваку
лобању!”). Računopolagač Mihajlo
pojeo je jabuku iz svinjskih usta, jer ga je zanimalo kakvog je okusa, na šta
mu je supruga trgovinskog predstavnika Šilharda, koja je bila već kod
druge litre, rekla “znate, vi ste jedan jako čudan čovjek”. Ali nisu
se svi veselili. Neki su bili na oprezu. U arhivi SSIP-a sačuvana je
poverljiva depeša jednog anonimnog činovnika ambasade, koji je Službi za
informacije i dokumentaciju (SID) idućeg jutra poslao depešu sledećeg
sadržaja: ”Kad je drug Bubalo odsekao prasetu uši i, držeći ih preko svojih ušiju, grokćući krenuo za
sekretaricom Terezom oko stola, svi su tapšali osim druga ambasadora, koji se
namrštio i rekao: “C’est sans mesure”.
© Dejan Novacic