Između kuće Windsora i kuće Karađorđevića
postoji malo sličnosti i puno razlika. Prince Charles je od malih nogu
voleo Camillu, a Princ Aleksandar kolače. Kasnije, u pubertetu, Prince
Charles isticao se u sportu, a Princ Aleksandar u krofnama. Jednom je u Etonu,
posle ručka, za opkladu smazao 15 komada, zbog čega je od školskih
drugova dobio nadimak “Aca Gica”. On se medjutim nije ljutio, jer je bio
dobroćudan. Pošto je bio princ, najvise od svega voleo je “princes”
krofne, koje je zvao “eclairs”. Zato što nije znao ni srpski ni hrvatski, a o
slovenačkom i da ne govorimo.
Testo za palačinke
Džem od šipka
Priprema
Pošto su posle rata deca u Jugoslaviji, za razliku od prinčeva u
Londonu, bila siromašna, nisu jela nikakve princes krofne, vec carske mrvice.
Ovo ne samo da je zvučalo lepše – malo je jela s tako dirljivim imenom –
već je bilo i ukusnije, naročito u Palmotićevoj 25. Kako se
prave carske mrvice deca međutim nisu znala, jer su ih stavljali za sto
kad je već sve bilo gotovo.
Kada je prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević prvi put
sleteo na jugoslovensko tle, nije bio sasvim siguran šta treba da radi. Na
televiziji je gledao kako u sličnim prilikama Ivan Pavao II klekne i
poljubi zemlju. Učinilo mu se da je to dobra ideja, i već je bio
krenuo da se saginje, kad mu je Vuk Drašković tutnuo u ruke nekakvu
gajbicu s travom. Aleksandar se zbunio, pa je umesto da klekne, čučnuo.
Kad je video koliko je to glupo, ipak je odlučio da ustane. U
međuvremenu je zaključio da je ovo s travom neki stari srpski
običaj, pa se uspravio, rekao “thank you” i čupnuo dve-tri travke
ustima. Tada je sekretar Krunskog
saveta arh. Dragomir Acović diskretno dao do znanja ak.
Bečkoviću i vl. Amfilohiju da je prestolonaslednik gladan, pa su ga
pravo s aerodroma odveli u poslastičarnicu u Sremskoj, kao što mu je arh.
Acović ranije i obećao (“Časna reč, čim sletimo!”). U
poslastičarnici je Aleksandar hteo da se kladi s gostima koliko krempita
može da pojede, ali su ga nekako odgovorili i odveli u Beli dvor na
večeru.